Poštovani prijatelji !

Pre nego se pomolimo za sve žrtve naše Srbije i žrtve radnika RTS, dužna sam da vas obavestim o nekoliko momenata iz traganja za istinom o ubistvu radnika RTS-a.
Petnaest godina prilažemo državnom tužilaštvu nepobitne dokaze da su državni i vojni vrh, uključujući Ministarstvo odbrane, bili precizno obavešteni, sa nekoliko strana, o predstojećem napadu na RTS. Tužioci, međutim, u najboljem slučaju ignorišu te dokaze, štiteći naredbodavce ubistva, i dajući prazna obećanja o procesu koji samo što nije počeo.

U međuvremenu, osnovana je komisija koja je juče, uoči godišnjice, obećala da će “savesno i temeljno” istražiti žrtvovanje radnika RTS-a, a posebno ulogu vojske u tom žrtvovanju. Podsetimo se i ovom prilikom da je RTS u vreme ratnog stanja bila pod direktnom ingerencijom Ministarstva odbrane, koje je bilo dužno da sprovede naređenu meru Savezne vlade o evakuaciji televizijske tehnike i ljudstva na sigurno. Poznato je da Ministarstvo nije izvršio tu dužnost, ali i da sudski nije utvrđeno zašto.

Ali, moram da vam saopštim još jednu vest, važnu za mrtve, za žive, za porodice, za mene, za novu vladu, za celu Srbiju.

Pred Višim sudom u Beogradu danas, tačno na godišnjicu bombardovanja, započeo je postupak u kojem je Dragoljub Milanović optužio novinara Nikolu Radišića i televiziju B92 zato što su rekli da je on, Milanović, žrtvovao šesnaestoro radnika RTS-a!

Ubica naše dece, dakle, osetio je da je kucnuo njegov čas, da ljudi više neće smeti da njega, ubicu, i nazovu ubicom. A da je on to što je, ubica, to niko nije izmislio, a ponajmanje novinari; tako smo ga imenovali mi, porodice žrtava, a tako su ga nazvali i sudovi ove zemlje, izrekavši mu desetogodišnju kaznu zatvora zbog njegovog zločina.

Nadam se da nećemo doživeti da krivac postane žrtva, a da se žrtve pretvore u krivce.

Mi se tome nadamo, ali – s druge strane – Viši sud je izabrao da zakaže ročište u kojem Milanović hoće da potre istinu o sebi baš na današnji dan, kada je taj isti Milanović poslao našu decu u smrt.

Taj isti sud, u sličnom kontekstu, poslao je istovetnu poruku Srbiji i porodicama žrtava i 23. aprila 2001, dakle na drugu godišnjicu pogibije radnika RTS-a, kada je Milanovića usred procesa pustio iz pritvora, da se brani sa slobode.

Članovi tog sudskog veća bili su kasnije uhapšeni u operaciji “Sablja”, kao saradnici Zemunskog klana, što je uostalom bio i sam Milanović: klan mu je pomogao da od izdržavanja kazne pobegne u Crnu Goru.

Da li u Višem sudu u Beogradu i dalje sede isti ljudi, koji sa istim motivima rade iste stvari?

Pomolimo se za naše mrtve, za sve u Srbiji – minutom ćutanja!

MIR I PRAVDA I NJIMA I NAMA!